Design by:*Maria*
  kolovoz, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2008 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On / Off

Opis bloga








LJUBAV PREMA NEBU. ADRENALINU, EXTREMIMA ŽIVOTA I SNU DA JEDNOM POLETITE..........

ImageChef.com Poetry Blender
OPIS NEPOZNATIH POJMOVA

gurtna - Njome se kvaci za sajlu u avionu ili helikopteru ili gdje vec, na izlazu se daje instruktoru, vi iskacete a njen posao je da Vam otvori padobran!!!!!
Dakle gurtna je dosta sigurna i nije potraban tandem skok!!!!
sondaža - Radi se trakom koju osoba zaduzena za pravljenje naleta baca na odredjenoj visini te se njome provjerava smjer i jacina vjetra gore i pri tlu....
cypres student - otvara padobran kad brzina padobrancaprelazi 13m/s na visini od 1000ft (300m).
visinomjer - koristi se kako bi znali dorediti kada otvoriti padobran. Radi na promjeni tlaka zrakas promjenom visinesto registrira aneroidna kapsula unutar njega te posebnim mehanizmom prenosi na pokazivac sa skalom od 0 do 12000ft ( 0 - 4000m ).
Prije svakog skoka kazaljka mora biti na nuli!

Linkovi

Blog posvećen svima onima koji vole život na rubu, život ispunjen adrenalinom i užitkom! A NAROČITO MOJIM HRABRIM PADOBRANCIMA........
NEKA NAM JE PLAVO NEBO............
ImageChef.com - Custom comment codes for MySpace, Hi5, Friendster and more

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

ImageChef.com - Custom comment codes for MySpace, Hi5, Friendster and more



DO YOU LIKE MY BLOG?????
I WANT TO JUMP
YES, IT'S PERFECT
IT'S OK
I DON'T LIKE IT
  
pollcode.com free polls





Colbie Caillat Lyrics
Bubbly Lyrics

petak, 22.08.2008.

... brzo čitanje . . . .

Smao pmaetni ljdui mgou čtitai ovo.
Moežte li vejoratvi da ja svtanro mgou rzmjautei što sam npaiaso.
Femnoleanla slia ljoduksg mzoga, pemra itsžrainjvau na Cmabrigde Uinervtisjyu, njie btino po kjoem rdeu su sovla solžnea, vžano je smao da su pvro i poljsdenje sovlo na pavrom mesjtu.
Osatatk mžoe btii u ptpouonm nredu a vi još ujviek mžetoe čtitai bez porbemla.
Ovo je ztao što ljoduksi mzoak ne čtia skvao sovlo pobesno, ngeo rjieč kao cjielu. Zidvljaućuje zar ne? A ja sam ujivek msilio kkao je tčonsot psianja vžana!
Ako ste ovo pčrotaili pašoiljte dljae!!

- 17:37 - Komentari (4) - Print - #


četvrtak, 21.08.2008.

. . . . imati strah . . . . od padobranstva . . . .

Zilioni strahova postoje na svijetu od onih najmanjih do onih uzasno jakih. Ne postoji ni jedan covjek na ovom svijetu koji nema straha, tj. svi na svijetu imamo dva straha koja se nikada necemo moci rjesit a mozda ni ne znamo za njih, to su : STRAH OD IZNENADNOG ZVUKA I STRAH OD GUBLJENJA TLA POD NOGAMA....
Mislite da nemam pravo ? E varate se! Kako? Pa ovako.... Ovaj prvi strah ima svoj primjer, ako sjedite kod kuce u fotelji ili gdje vec i netko vam se prisulja iza ledja i pljesne, fucne, lupi ili nesto slicno strest cete se - to je strah br. 1, ovaj drugi, stojite na nekom tepihu i netko vam ga izvuce ispod nogu automatski cete traziti nesto za sto bi se primili eto i to je strah br. 2.
Kazu ljudi strah je dobar ako je u normalnim kolicinama, dobar je sve dok ne predje u paniku.
Strah nas na neki nacin cuva i daje nam do znanja da nesto i nije dobro ili da nas nesto ili netko moze ozljedit.
Cula sam x puta od iskusnih padobranaca da svatko tko skace prvi put mora imat bar malenu dozu straha, ako kaze da nema ili laze ko pas ili nesto i nije ok s njime....
Padobranstvo nije prirodna stvar, tj letenje nije prirodna stvar, cijeli zivot hodamo po zemlji i nikad nismo osobno iskusili letenje bez aviona i slicnih stvarcica.
I onda krecemo u pustolovinu i idemo vidjeti kako je to kad covjek poleti nebeskim visinama.
na vratima aviona kod pocetnika narocito nevjerovatna je doza adrenalina, srce lupa ko blesavo sto zbog uzbudjenja, sto zbog straha i adrenalina.
Na par skokova znali su prijatelji sic dolje i reci da se ne sjecaju apsolutno niceg do otvaranja padobrana. Na pocetku gledala sam ih cudno dok se to i meni nije dogodilo.
Moj dragi frend nabio me je nogom u guzicu iz aviona toliko jako da je njega zaboljela noga, a ja nisam apsolutno nista osjetila ( ne nemam bas toliku guzu).
Frknula sm van kao zvakaca kad ju netko ispljune i nisam znala zasto dok mi on nije rekao. Bilo ih je jos koji su iz aviona dobili vatreno krstenje ali ni jedan nije osjetio nogu u zadjnoj lozi.
istina to su vec medicinska pitanja sto se desava u tom trenutku u djelu mozga zaduzenom za pamcenje i osjet, ali neki to nazivaju strah, adrenalin i uzbudjenje u jednom, gadan je to koktel.
Inacce citala sam das i sve ono sto svejsno ne dozivimo toga se i ne sjecamo. Kad netko prodje kraj nas a mi smo zadubljeni u nesto, vidimo ga krajickom oka ali ne zabiljezimo to svjesno i ne sjecamo se.
Poslje mog prvog skoka na slobodno, bila sam toliko uplasena da kad sam skinula kombiezon nakon ar minuta nisam znala odakle da krenem slaganjem padobrana kojeg sam do tada x puta slozila, dakle nastupio je ŠOK .. . .
To je isto kao i nakon nesrece kad netko ne osjeti da mu je nesto potrgano nego tek kasnije kad dodje k sebi osjeti bol.
Zanimljivo je to voljeti nestto a bojati se toga do bola, tako je i meni s padobranstvom.
Obozavam ga, i prije me bilo strah ali nikad kao sada. Cak i kad ga gledam na tv-u ili pisem post o njemu me frce od straha.
Iduci mjesec idem ponovo probat na slobodno, kako cu izac uopce iz aviona ne znam, kako cu to sve izvest ne znam, a zelim to vise od svega i samo se nadam da me i ovaj put nece blokirat strah i sprjeciti me da radim ono sto obozavam !"
Image Hosted by ImageShack.us

- 19:21 - Komentari (0) - Print - #


srijeda, 20.08.2008.

... proud to be . . . .

Image Hosted by ImageShack.us





REKLA SAM DA CE OVAJ BLOG BITI POSVECEN SAMO PADOBRANSTVU, BUT....
KAKO KAD IMAMO ZLATNE RUKOMETAŠE.....

Nasi su unatoc odvratnim sucima koji su sudili u korist Danaca pobjedili, usli u polufinale olimpijskih igara i pokazali cijelom svijetu po ne znam koji put da nam ni svi suci svijeta ne mogu oduzet kvalitetu koju imamo i zlatne decke koji se do zadnje stotinke bore za pobjedu....
I neka pati koga smeta opet cemo bit prvati svijeta i uzet zlato i u Pekingu.
PEKING PRIPREMI ZLATO ZA HRVATSKE RUKOMETASE..........

BRAVO VATRENI, SVI SMO UZ VAS.........

- 13:52 - Komentari (4) - Print - #


. . . . I DON'T WANNA JUMP . . . .

FRENDICA I JA PRIJE SVAKOG SKOKA TJESILE SMO SE OVOM PJESMOM, HEHEHE, SAMO MALO SMO JU OKRENULE.....
PJESMA U STVARI IDE OVAKO :
I don't wanna dance
Dance with you baby no more
I'll never do something to hurt you, though
Oh but the feeling is bad
The feeling is bad....

A MI SMO JU SKOMPONIRALE OVAKO :
I don't wanna jump
Jump without my baby no more
I'll never did something to earnd this now
Oh the feeling is back
The feeling is back....

KAD JE FRKA SVASTA SE IZMISLJA.......

- 10:56 - Komentari (2) - Print - #


utorak, 19.08.2008.

.... LEDENA.......

Ovo je pjesma koja mi je u glavi svaki puta kad se avion pokrene, zahvaljujuci mom frendu koji ju nije prestajao pjevat.......



U našem starom žutom soliteru
priče idu u istom smjeru
svi govore da si ledena...

A kad te vide ti si uvijek sama
nečeš ni da pričaš s nama
baš si slatka i vrlo dosadna...

I ne znam ko je lud
da se na tebe pali
kad ti nešto u glavi fali...

Ne zanosim se jako često
i dobro znam gde mi je mjesto,
a mjesto je moje kraj tebe...

A ja sam opet lud
pa se na tebe palim,
jer samo ja ti u glavi falim

Obuči ću sve bijelo, čisto,
bijelo, providno uz tijelo
a tvoje crne oči, oči crne
gledat ce me vrelo...

Ubrat ću dve ruže majske,
ruže da ti kosu zlate
pozvat cu svirače da nas noćas
kroz grad prate...

Ni ledena, ni dosadna
ti nečeš biti
do jutra čes sa usana
ti mojih piti...



- 23:50 - Komentari (1) - Print - #


strong>. . . . KAD KRENE PO ZLU . . . .

Obuka i dalje traje, ah sve sam hrabrija i hrabrija . . . .
počela sam istinski i bez onako velikog straha uživat u skokovima, istina i Bog da se još ponekad pomolim da pada kiša ali sve je to normalno.
Ah gurtna mi je već dop...., i napokon dobih ručicu.... Vrijeme je za free fall...... joooojjjj....
Sa oduševljenjem pakiram padobran na ručicu i sa osmjehom na licu se opremam. Napokon je došlo vrijeme i za to.
I tako nas 5 ulazi u avion......i . kreće u avanturu..
Prva trojica iskočila su u svom naletu i sada idemo mi, frend i ja !
Ustali smo se na znak i čekali....
Ovaj put bilo je drugačije, čudno jer nema gurtne, ne kačimo se za ništa, ovaj put smo sami, sve je na nama, ufffff.....
On izlazi i ja stajem na vrata i čekam da se njemu otvori padobran.-....
Gledam visinomjer lagano je na 4 ( 1200m), puhnula sam, izdahnula za olakšanje, pogledala u instruktora i krenula. Prva misao bila je : JEBOTE NEMAM GURTNU......
Gledam u vrata, vidim instruktora i lagano me polaže na trbuh uz rotaciju u lijevu stranu, zbog nepravilnog položaja nogu i eto moje prve pogreške, krečem za ručicompogledom ispod ruke što znači pizdariju jer se i tijelo automatski savija u bombu i tu sve počinje....
Lijevo, desno, gore, dolje, na leđa, na glavu, vrti meeeeeeeeeeeee, i drugi put bezuspješno tražim ručicu, ponovo me okreće na glavu, ajmeeeeee niskooooo sam, isuuusssseeee koliki je autoput jaaaaaooooooo, treći pokušaj izvijanja i potrage za ručicom,... i evooooo jeeee, izvijam se do zla Boga, mislim kako ce mi kukovi iskocit van, i pufffff,, evo ga....Jooooj dobro je , pravilno se otvorio.....Nisam zapetljana, čitav je, vućem komande, nikog oko mene, radi kako trebai bacam pogled na visinomjer, aaaaaaaaaaajjjjmmmmeeeee, u crvenom sam,,,, Isuse dragi..... U crvenom znaci da sam otvorila glavni padobran u zoni gdje se samo rezerva otvara ( za nas početnik).... Kazaljke ispod dvojke, otprilike 550m, ako ne i manje, aaajjooojjj mopgao mi je cypressss otvorit....
,Mogla sam zaginut ili u najboljem slucaju polomit se kao kobila....
Cijeli taj užas trajao je 15-ak sekundi. Petnaestak sekundi najgoreg straha u životu. Doskačem i tek sada osjetim kako mi se noge tresu, drhtim kao prut.
Skidam se iz kombinezona, idem slagat padobran. Stojim ko tuka i ne znam kako počet, da to se zove šopoookk, tek je sada došao...
Ipak nekako ja sklepam taj padobran, kad ono iza leđa, ajmo OPREMAJJJ SE.. Štaaaaaaa??????
Ma ne, to nije moguće, ja ne idem nema šanse...I to je bila ajveća greška što sam pauzirala između skokova.
Idem na treći, ulazim u avion hladna kao špricer i već sada znam nešto ne valja, bez osjećaja sam.
Dolazimo na zonu, ustajem, gledam prema vratima i dajem znk instruktoru da ne ide, nema šanse, ostajem u avionu, oni se penju na veću visinu i dvoje izlaze van vezano.....Ja sjedim, pokunjena, srce mi puca, suze same teku. Nemoćnije se nikada nisam osječala. Nemogućnost ostvarenja tolike željezbog straha slomio me je. Odustala sam od obuke. No ne zauvijek!
Idući mjesec idem ponovo pa makar i umrla.
Stisnut ći zube, ne znam kako ali hoću, izaći ću iz tog aviona i ostvarit svoje najveće snove.
Svoju ljubav prema padobranstvu i nebu neću pustit pa makar mi to bila i posljednja ljubav... Ma mogu ja to!!!! hehehe, bumo vidli.....

- 12:09 - Komentari (2) - Print - #


ponedjeljak, 18.08.2008.

Visual Poetry - ImageChef.com

- 19:23 - Komentari (1) - Print - #


nedjelja, 17.08.2008.

NEKA VAM JE PLAVO NEBO!!!!!!

- 22:45 - Komentari (1) - Print - #


petak, 15.08.2008.

....VRIJEME ZA VECE VISINE....

Moj dnevnik skokova ciji sam ponosan vlasnik biljezi vec 9 skokova. Da, znam, malo je to no za nekog tko se boji visine puno je i previse....
Svi ti skokovi bili su na gurtnu, dakle bili su nisko (600m) i moze se reci bezopasni ( ovisi o sreci) ;-).
NO sada je doslo vrijeme za vece visine, vrijeme suocavanja sa pravim strahom i vrijeme za slobodan pad.
Kao i u svemu i u ovome morate pojesti predjelo da bi dobili fin i socan odrezak a nakon njega desert.
Ovo predjelo za mene je bilo problem (bar sam onda tako mislila), jer na ovim skokovima izlazimmo bocno u smjeru kretanja aviona, oci moraju biti otvorene, mi svejsni sto moramo dokazati i inastruktoru da bi nas pustio dalje.
Pogled nije samo zato da on vidi da smo svjesni vec radi toga ako prilikom izlaska gledamo dolje automatski ce nas okrenuti i posto smo pocetnici i neiskusni mogli bi imat problema, dakle pogled gore u krilo, avion, instruktora whatever samo da je gore!"
Opremili smo se i na sebe stavili troduplo lakse padobrane kojim je i rezerva isto na ledjima i u torbi gdje i glavni za razliku od okrugle kupole kojoj je rezerva posebno i odnaprijed.
Ruksaci su lagani i padobran gotovo i ne osjetite sto je dosta vazno za prve slobodne padove.
OPREMAJ SEEE,... Ah evo opet ista recenica....
Oblacim kombinezon, stavljam padobran, naočale, kacigu i visinomjer na lijevu ruku i naravno ukljucujem cypres..Image Hosted by ImageShack.us

Usli smo u avion, sjeli na pod OPET, samo ovaj put nema opterecenja na ledjima, samo u glavi.
Prekrizila sam se valjda sto puta, kroz glavu su mi počele prolazit pjesme i ja sam počela pjevat. Stvarno ne znam kako ni zasto, ali eto pjevala sam!
Putem pratim visinomjer sto zbog straha, sto zbog znatizelje a sto zbog obaveze da bi bila sigurna da radi.
3000ft ( 900m na naski) i prva ekipa nestaje u oblacima!Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I evo ga, motori su utihnuli, mi se ustali i prikvacili za gurtnu, instruktor daje znak prvome, skkkoookkk!
Drugi, skookkk-
Dajem gurtnu, stajem na vrata desnom nogom na prag i desnom rukom se drzim za vrata, lijeva mi je na trbuhu.
AJMO MALA SKKKOOOOKKKK:.......
Evo me , gleddddaaaaaaammmmmm, pokazujem palceve instruktoruu, smijem se i puuuufff otvorio se ....
Ovo je drugaciji padobran, ime mu je skymaster ali mi ga zovemo mercedes jer je za razliku od ogruglog zbilja mecka, a i trpi svakakve greske nas pocetnika!!!!!
Ova voznja traje duze, vrtim se iznad zone, razgledavam, pratim oko sebe dvojicu koji spustaju visinu, ah bas su dobri bar ja nemoram.....
Gledam visinomjer i krecem u skoliski krug....Sljetanje??? Doskok??? Savrseno, odlicno, kao pero i to na noge. Jedino sto sam kad sam vec stala na zemlju pustila komande i digla rukeprateci ih onim vriskom jeeeeaaaahhh u znak uspjeha i eto me pufff na guzici, malo me padobran povukao, ali nista strasno zapravo jako smjesno....
Ovo je ludnica i zelim opet a i hocu, puno je jos skokova ispred mene!!!!!!!! juuuppppiiii...
AJMO OD ELISEEEEEE...........
Image Hosted by ImageShack.us

- 19:34 - Komentari (2) - Print - #


....PRVI SKOK, OPREMAJ SE......

Nas dvadesetak sjedimo na livadi, cvrljamo i ckamo nasprvi skok.. OPREMAJ SE; dopire so nas glas instruktora i svi krecmo prema njemu.
Opremamo se do zuba, na baš laganim padobranom i kavigom. U očima jasno vidljiv strah, srce kuca kao da smo upravo istrčali maraton od 100km.
Bila sam smirea sve dok se avion nije upalio. Srce je lupalo. ma to se ni ne moze nazvat normallnim otkucajima, iz lagane rumene boje lice mi je pocelo dobivati boju duha.
Nas 10 krenulo je jedan iza drugog u avion .
Posjedali smo na pod, nabijeni jedni na drutge i pazeći da svojom rezervom ne zakvačimo tuđi padobran i ne napravimo pizdariju.
Vrata su se zatvorila i žuto čudo je krenulo.
MIlijarde misli u tim trenutcima prolazile su mi kroz glavu, što zbog skoka, što zbog tog što mi se želudac diže od vožnje avionom jer ne vidim van.
Bilo me je strah ali ne toliko koliko sam mislila da će me bit.
Motori su toliko bucni da sve i da smo imali volje za pricat ne bi se nista culi. Na nekih tristotinnjak metara od prilik ( nemojte me drzat za riječ ) instruktor je otvorio vrata i bacio sondažu .
Nastavili smo svoju vožnju.
No u jedom trenu motori su utihnuli i ekipa koja je već bila na nogama i prikvačena gurtnom dobila je znak da je to to i da idu jesdan po jedan....
Dečki su nestajali u oblacima, samo sam vidjela njihove kupole otvorene u daljini.
Mi smo nastavili dalje u drugi nalet. Ustaj, kači se! Ustajemo, kačimo se , instr vrši provjeru.
Drugi kleči na vratima i gleda dolje zonu doskoka. U jednom trenu pruža ruku van, pokazuje palac gore pilotu i motori opet utihnu.
Mice se sa vrata, ajmo SKOK!!!!!
Četvrti je stajao na vratima, ja sam gurtnu predala instruktoru, on je iskočio, stala sam na vrata, AJMO MALA SKOK, i samo iskočila. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAaaa..1004, pufff, pogled gore, jeeeeeej, otvorio se ogroman padobran ,jupppi živa saaaammmm.
Počela sam urlat, pjevat iz petnih žila kao da sam totalno poludila, još uvijek ne vjerujuci sama sebi da sam to napravila...
Gore je nevjerovatna tišina, mislim da ni na groblju nije takva, ispod nas ljudi velicine mrava setaju po zoni i cekaju nas nalet da doskoci.Druga 10-ca ulazi u avion koji je vec sletio i krece na svoj prvi skok....
Ajme koja ljepota, na 600m visine, gušt i pol....
Ravnam se po slovu T, gledam kobasicu i okrećem se u vjetar.
Na nekih 20-ak metara pripremam se za doskok..... Kako se približavam zemlji tako kupola počinje šljoptat i imam osjecaj da idem 500 na sat. Tuppp, evo me lagano sam pala, aaaaaaaa, jojjjjj, omalo je puhnio vjetra i kupola me pocela slajsat po aerodromu. Ufff, odbacila sam jedan kraj i sad je dobro, skupila sam padobran i krenula do ekipe.
Sad hodam nogama čvrfsto na zemlji i ne mogu vjerovat da sam to doživjela, osjecaj koji se nikad ne zaboravlja, i sad kad ovo pisem i prisjecam se tog skoka drhte mi ruke, no ne od straha vec od adrenalina...
Nevjerovatna je snaga kad se želja, strah i adrenalin pomjesaju.
Nakon sat vremena išliu smo na drugi skok i tu sam se ( da oprostite) pošteno usrala od straha, samo znato jer sam znala sto me ceka... No i to je proslo i sad znam da sam zaljubljena u taj sport i da cu ponovit opet, opet i opet....

Image Hosted by ImageShack.us

- 13:11 - Komentari (1) - Print - #


<< Arhiva >>